Velebit – Baške Oštarije

Velebit – Baške Oštarije – Klikov izlet 5. put!

Velebit – planina koja te privlači nekom svojom magnetnom silom, tko nije bio ne zna što propušta. Ja sam na tu planinu prvi puta kročio sad već davne 2004. Bio je to nezaboravan uspon na Alan, na koji sam krenuo u podne s magistrale preko Turskih vrata (to bi trebalo ponoviti s fotoaparatom u ruci). Pa onda tura po južnom Velebitu,  Stari grad – Dom -Buljma – Dom – Mirila – Mala Paklenica – Jurline -Velika Paklenica – Dom… S ekipom geografa prvi sam put kročio južnim Velebitom. Mislim da tada nisam bio, ali ni dan danas, svjestan veličine Velebita.

RAN 3830
RAPH5791
RAPH5819
RAPH5825
RAPH5831
RAPH5874

Kasnije sam se u nekoliko navrata vraćao dolje na jug, a onda prije par godina prvi put na Sjeverni Velebit s PD-om Pinklec iz Svete Nedelje, a zatim na taj isti dio s Klikovcima još četiri puta. Više o tom dijelu Velebita možete naći ovdje .

Priprema

Ajmo sad o ovom izletu. Nakon nekoliko godina obilaska Sjevernog Velebita, malo i Srednjeg te prolaska Premužićevom stazom od Zavižana preko Rosijeve do Alana, pala je ideja o promjeni mjesta spavanja, a od onog koji je u ovom blogu spominjan već par puta /moj ujak zvan Deda Deda / sam dobio hint o hostelu u Baškim Oštarijama.

RAPH5869
RAN 3808
RAN 3811
RAN 3827
RAPH5806
RAPH5807

 

Sve je bilo dogovoreno još u svibnju ove godine i samo se čekao dan polaska. Skupila se ekipa od 31 čovjeka, što Klikovaca što njihovih prijatelja. Jedan dio ekipe, ponukan vrućinama, odlučuje se na put u petak. No kako se približavao dan polaska, tako se vremenska prognoza približavala onoj pravoj klikovskoj.

Baške Oštarije

Dan polaska. Svi vrtimo aplikacije za vremensku prognozu na mobitelu. Vrijeme je krasno. Kažu Norvežani (yr.no op.a.) da će temperatura u subotu biti 10 C°, a i aplikacija Vrijeme & radar pokazuje slično. No nas se pet, dvoje odraslih i dvoje djece + Elsa “d pas”, potrpasmo u Yarisa i krenusmo put Velebita. U petak su krenula još dva auta prema odredištu. Dolazimo gore, kiša ne prestaje cijelim putem, autoput od Roka – zatvoren. Bura roka. Silazimo u Gospiću, tamo prema Baškim Oštarijama probija se svjetlo, sunce proviruje. Dolazimo gore, prema moru svijetlo, a prema unutrašnjosti, dark side – nebo se zatvorilo. Smjestimo se nakon malih peripetija i nesporazuma oko kućnih ljubimaca koji zapravo nisu dobrodošli u ovaj hostel. Ok, riješili smo taj problem i smještamo se u sobe , koje su uredne, čiste kao i sanitarne prostorije. Nakon jako fine večere (grah s kobasicom i vinski gulaš) zalivene odličnom Velebitskom pivom, odlazimo na spavanje. Spavanje? Malo nam je bura svojim fijukanjem remetila san. No, dočekali smo jutro.

RAPH5936
RAPH5882
RAPH5901
RAPH5936
RAPH6002
RAPH6016

Bura ne da van 🙂

Polako, uz odličan doručak i malu brzinsku šetnju po stazi dvosjedežnice iznad hostela kad je kiša nakratko odlučila stati, dočekasmo i ekipu iz Zagreba. Temperatura je 8-10 C°, a datum 16.07.2016. 🙂

Skupljanje i okupljanje, dolazak svih. Uspjela je doći i ekipa s Paga, iako je most zatvoren i trajekti ne voze. Bura dere, kiša lije. Ručak opet odličan. Malo smo omorili od jela i sad je već bilo vrijeme da se pokrenemo s mjesta. Pajero ekipa, Tomislav i Zdravac, došli su iz smjera Krasno – Štirovaća – Dabrovi – Šušanj i vele da je cesta ok i za male auteke. Potrpasmo se po autima i rekoh: “Idemo  do Dabrova i do tunela Kukaline.” Krasan krajolik, ali bura i kiša nam uglavnom ne dopuštaju izlazak iz automobila. Dolazimo do Kukalina, nakratko izađemo okinuti pokoju fotku za uspomenu i bježimo natrag u aute.

Šetnja po orkanskoj buri!

Kiša je stala. Nakratko. Hajdemo se prošetati do Kubusa. Krenuli po poučnoj stazi Terezijana prema Kubusu i sve je bilo u redu do izlaska iz šume. Dio ekipe se vraća, a dio nastavlja 500 metara dalje i tu odustaje poslije par foki koje zorno prikazuju silinu tog vjetra. Nas troje i Elsa “d pas” krećemo dalje prema Kubusu. Velebit pokazuje svu svoju snagu ovom burom koja nas prati. Dolazimo podno Kubusa. Ja se uspijevam popesti po stepenicama do kocke, jedva, ni moja kilaža ne pomaže, i uhvatiti veličanstveni pogled prema Pagu. Trud se uvijek isplati.

Sunčani dan 🙂

RAPH5917
RAPH5906
RAPH5893
RAPH5912
RAPH5921
RAPH5938

Ludilo, nakon x buđenja po noći, kćerca je imala problema s probavom, a sinac je odlučio pasti s kreveta, pa se nismo baš naspavali. Bura se stišala, i odmah smo veseliji jer se pojavilo sunčeko. Odjavili smo se iz hostela za koji ću samo reći: čist, uredan, klopa izvrsna, količinski savršena ako ne i previše. Ošrarijski odrezak i plata jako fini, sve u svemu klopa odlična, no osoblje, ne sve, bi mogli biti i malo fleksibilniji. Primjer samo jedan: ekipa gleda film koji traje do 23:05, a majstor dođe i zgasi telku jer oni rade do 23:00 :(. Hostel Baške Oštarije – link na face  

Kao što rekoh: drugi dan, sunčan dan! 🙂 Aute smo ostavili na kraju Premužičeve staze duge 57 kilometara, onaj najljepši dio od Zavižana do Alana preko Rosijeve smo prošli prije dvije godine. Sad smo krenuli po njoj između Badnja i Kize, od koje smo odustali radi bure koja još uvijek na mahove dobro puše, ali i kišurine koja je do tad padala. Po stazi imamo pogled na Kizu i ostale kukove, Anin kuk, kuk od Pečica itd. Lagano kroz šumu do skretanja za uspon na Badanj, popeli smo se na vrh i uživali u predivnom pogledu. Tu je Pajero ekipa testirala mogućnosti tog tenka 🙂 Mi smo neko vrijeme uživali u pogledu i onda se spustili po siparu.

Prpa

RAPH6018
RAPH6047
RAPH6049
RAPH6051
RAPH6052
RAPH6061

Nakon spuštanja, otišli smo na pivu kod Prpe. Prpa je jedinstveni planinarski dom koji ima nekoliko bungalova za spavanje, sve je jako fora i mislim da ćemo se jednom i tu uputiti. Pojeli i uputili se opet prema Kubusu. Pogled je veličanstven, vjetar je i dalje u kosi, ali na razini povjetarca za razliku od jučer. Treba krenuti prema kući, neki su krenuli makadamima Velebita, neki natrag na Pag, neki u Nin, a mi smo se spustili na klopu u predobru pizzeriju Tomislav u Gospiću .

Pokušaj odlaska s klincima do izloženih aviona prije Otočca bio je neuspješan jer su nas dočekala zatvorena vrata.

Velebite, prvom prilikom eto mene natrag!

Flickr galerija

 

 

 

 

Tags: , , , , , , , ,

Trackback from your site.

Comments (2)

Leave a comment

Komentirali ste – HVALA

  • Avatar

    Tomislw

    |

    Vidim zanimljivo vam je bilo. FIno sročeno. 🙂

  • Avatar

    Fotofrik

    |

    Pa hvala Brko, čitaj i dalje 🙂

  • Avatar

    admin-wp

    |

    Hvala Žac trudit ćemo se ovdje pisati o svemu i svačemu 🙂

  • Avatar

    Željko

    |

    Blago zemlji koja Istru ima 🙂

%d blogeri kao ovaj: