Photodays 2016.

Photodaysi u Klikovom aranžmanu

Druga godina je kako odlazim na Photodayse. Što su Photodaysi možete pogledati na sljedećem linku.

Danima, ako ne i mjesecima prije, ekipa iz mog kluba se baš nabrijavala na odlazak na PD 2016. Polako i sigurno je došao i taj dan kad smo krenuli, no prije toga moram reći da je krenula rasprava o najboljim fotografijama u kategoriji landscape s ovogodišnjeg natječaja. Ja sam pobornik onoga “ako nisi slao fotografije nemaš pravo ni komentirati nagrađene”, no vidjevši ovo, rekoh sebi, stvarno si konj što ne šalješ češće svoje fotografije na natječajeDatoteka_000. No okej, skupili se mi uz kratko čekanje na benzinskoj i odmah me počela boljeti vilica od smijeha. Prvo, nitko nije vjerovao da nas četvorica možemo stati u Yarisa. Provjerili smo nosivost i dokazali da možemo. Nosivost Yarisa je 1100 kg , nas četvorica + oprema – ručak i tu smo negdje.

Ok, krenuli smo na put uz stajanje u Rijeci, kavica, burgerić i idemo dalje. Dolazimo u Rovinj, jurimo na otvorenje PD-a i stvarno se pokazuje da je dotična pobijedila. Nisam još uspio shvatiti gdje je poanta pa molim čitatelje ovog bloga da mi pomognu :). Nakon otvaranja odlazimo na otvaranje izložbe Briana Rašića “David Bowie”, odlična retrospektiva.

Ugostitelj 1: Dolazak u restoran koji je prazan, a pored njega pun kafić. Mi žedni. Nismo baš razmišljali zašto. Opalilo nas po džepu 🙂

Odlazimo u hotel i tu nas smjeste po apartmanima, no bježimo na susret – predstavljanje  fotoklubova. Bilo je odlično. Pokupili smo neke ideje, kontakte, upoznali se s novim i zanimljivim ljudima, dogovorili neke zajedničke akcije i pozvali sve na naše Fotooko 2016.

Nakon toga odlazak u Amarin na večeru, kratki odmor u apartmanu, d(r)oniraranje po mraku, i onda na koncert. Dečki iz Pule prašili su do jedan u noći, a onda natrag na terasu apartmana i uz privatnog dj-a do jutarnjih sati neki su degustirali rakije, neki nisu slušali da se votka ne miješa s drugim alkoholom, neki su usavršili separaciju tekućina, ali sve u svemu dobrano smo se nasmijali. Da, skoro zaboravih, umalo smo imali modela za fotkanje; malac polugol doletio je na terasu i kad su ga curke počele nagovarat na fotkanje, zbrisao je glavom bez obzira. Neki su zaspali ranije pa su se kalibrirali, neki su cijelu noć vozili sim-tam po Amarinu, neki su ipak zaspali, a neki nisu spavali uopće 🙂

Jutrooooo!

Novi dan krenuo je, naravno, predobrim doručkom i onda juriš u Rovinj.

Ugostitelj 2: Kaj bi vi na R1? Ne može, nema gazde!? Dobro, a možemo li popiti kavu? Odgovora nismo dobili, ali na faci se vidjelo “koji ste k… došli”. Cockte nema…

Odslušali smo predstavljanje Balkan photo festivala i tada sam odlučio da ću ove godine poslati fotke (prošlu sam štrajkao, pretprošlu sam visio u vijećnici u Sarajevu). U nastavku smo lutali po Rovinju, pogledali izložbe, prošvrljali po staroj jezgri. Kod Eufemije smo se borili s eskadrilom neprijateljskih galebova koji su našeg “Puno zuji malo meda daje”, pokušali prizemljiti, no zbog hrabroga pilota i kopilota to im nije pošlo za rukom. 😛

Pomalo smo ogladnjeli i počela je potraga za klopom. Sad malo pametniji ipak gledamo cjenike. Prošle godine smo jeli dobru pizzu tamo u onoj uličici, malo lijevo malo desno. Našli mi tu malu uličicu, ali pizzerije više nema. No pored nje stoji fast food, i konobar nam veli sad ću vas ja otpeljati do naše pizzerije tu odmah iza ugla. Kad smo slistili pizze, shvatih da smo tu bili prije 4 godine, na jednom od onih legendarnih klikovih putešestvija. Ovaj ugostitelj je dobio pozitivnu ocjenu. 🙂

rar-unrar

Odlazimo na proglašenje pobjednika, pa jurimo dalje do uvale na skretanju prema apartmanima, mali birc piva, super kava – ugostitelj prošao. Pofotkali smo zalazak sunca, digli zujalicu, napravili prekrasne kadrove, popričali s “Fotogardovcima” i malo po malo došli do večere, a onda natrag na noćno fotkanje. Malo sam im dizao tlak s Fujijem. I opet priča, smijeh, zeka do dugo u noć. Neki su otišli spavati, neki lutati po praznom gradu, i srećom vratili se u jednom komadu 🙂

Nedjelja, odjava iz apartmana. Trebalo je komprimirati i natrpat Toyotu rar 4, napraviti počasni krug oko rotora i krenut prema Limskom kanalu. Limski kanal zovu fjordom, a to je rijas iliti riječno potopljeno ušće. Ali neka je fjord iako nikad leda vidio nije. Lijepo mjestašce s par birtija, restorana, mi odabrali jedan.

Ugostitelj 3: Dobro jutro, mi bi kavu s mlijekom, običnu, nescafe, makijato… A ne, ne ! Imamo kapučino i svi ćete kapučino, točka. Dođe kapučino s dve čaše vode, nas 10,  i pita netko može li nam donijeti još vode; legenda odgovara: “Može. Koliko?”  “Pa pet, šest, sedam.” “Ok”, i evo nje s DVIJE ČAŠE VODE 🙂 Nastavak vam ne mogu nažalost opisati jer je riječima neopisiv, no kažu da je smjeh zdrav, po tome smo mi sva tri dana zdravo živjeli…

Dio ekipe juri prema doma, drugi dio odlučuje još malo proći po Istri iz koje nas je ovaj put istjerala kiša. No uspjeli smo prošetati po prekrasnom Grožnjanu, a grmljavina nas je potjerala u aute. Krenuli smo dalje s nadom da će se sunce pojaviti na prozorčiću, no ipak nije bilo tako. Snimamo tako da je prozor otvoren, kolega drži GoPro na krovu auta, a kiša lije. Smijeh u autu i pada dogovor da idemo prema Kastavu i da ćemo tamo klopati pa lagano prema kući. Kiša prestaje iza Učke, smiješak na licu, rekoh: “Super, budemo napravili koji klik na Kastavu.” Ali prvo idemo jesti i onda:

Ugostitelj 4: Mjesto koje sada neću imenovati, ali nisam prvi put ondje. Dolazimo, unutra gužva, vani ne možemo sjediti jer opet kišica pada. Pronalazimo stolove, dio ekipe za jedan, mi iz rar 4 za drugi. Prvi stol naručuje, sad ćemo mi, drugi stol dobiva cugu, a mi žedniiiii! Prolazi 10 minuta, 20 minuta, pola sata i odlazimo žedni i bez riječi…

OK, kamo ćemo sada? Sad ću i imenovati jednog ugostitelja i njegove djelatnike!

Konoba Ribarnica MARETINA VIŠKOVO u kojoj u prvoj minuti dolaze dva konobara, u petoj dobivamo pivu, u dvadesetoj fine i ukusne lignje sa žara, hrskave frigane, krumpiriće i njamiiiiiii. Punih trbuha krećemo dalje, no kiša pada. Zbog nje neki dogovori propadaju, Grobnik, penjanje, a na Tuhobiću SUNCEEEE! Koooooooočiiii, idemo na kavu! Gdje drugdje nego u naše Fužine. Dižemo “Puno zuji malo meda daje” da se malo razgiba i radimo prekrasne kadrove iznad krasno osvijetljenih Fužina!

Ovdje moramo pohvaliti još jedno ugostiteljsko mjesto, a to je Bajer Caffe na samom jezeru. Odlična ekipa i kava, birc je radio unatoč jako promjenjivom vremenu 🙂

Tags: , , , , , , , ,

Trackback from your site.

Leave a comment

Komentirali ste – HVALA

  • Avatar

    Tomislw

    |

    Vidim zanimljivo vam je bilo. FIno sročeno. 🙂

  • Avatar

    Fotofrik

    |

    Pa hvala Brko, čitaj i dalje 🙂

  • Avatar

    admin-wp

    |

    Hvala Žac trudit ćemo se ovdje pisati o svemu i svačemu 🙂

  • Avatar

    Željko

    |

    Blago zemlji koja Istru ima 🙂

%d blogeri kao ovaj: